καὶ σὺ, τέκνον- Ed tu mi fili Brute!
Ti si to već sve mnogo, mnogo pre mene prošao i zato su moje reći tebi znane a moje misli ne mogu te sustići na tvom novom putu gde hočeš, da se kloniš stradanja, patnje, iskušenja i žrtve.
Svega onoga što je vekovima pratilo tvoj balkanski put koji nikada nije bio tako milosrdan do tebe kao sada kada ti se čini,da možeš sve pa i to, da uđeš u Zapadni svet Hada kojeg su se svojevremeno čak i stari egipćanski faraoni bojali jer su smatrali, da je to zemlja smrti.
Ali koga danas interesuje istorija,kada je ona uvek bila tako loša učiteljica, da je čovek uvek pravio iste greške iz pokolenja u pokolenje.
Beograd se gradi i Srbija sa njime, niču nove zgrade, putevi, mostovi, železničke pruge,ponosni smo što če naš glavni grad predstavljati moderan projekat čistih ulica, uređenih reka te izbačenih cigana iz prigradskih naselja.
Dičimo se što mi možemo sa projektima koji su planirani za budučnost stati rame uz rame sa istrošenim i zastalim gradovima poput Rima, Pariza, Londona,Madrida, Beča,Tokija,Moskve,Toronta...a ne vidimo, da to isto rade u Talinu,Rigi,Varšavi,Skopju,Ljubljani,Tirani...sve su to gradovi koji megalomanskim koracima grabe prema cilju gde su danas zastali megalopolisi razvijenog sveta gde se neki čak i gase (Detroit, Kunaširo, Napoli, Atina, Torino...)
15.Marta 44.godine ubili su Julija Cezara, jednog od največih rimskih careva.Njegova smrt ni izdaleka nebi imala takvog poštovanja, da Vilijam Šekspir u svome pozorišnom komadu " Julij Cezar" nije upotrebio latinske reći koje su vremenom postale slavne: "Ed tu mi fili Brute?", koje izgovara Cezar kada neposredno pre smrti među grupom rimskih senatora,zaverenika koji su došli da ga ubiju primećuje i svog miljenika, svog prijatelja i suputnika Bruta.
U stvarnosti Julij Cezar kako se ćini po nekim istorijskim analizama nije izrekao baš tu latinsku rečenicu već pošto se tada grčki jezik u Rimu preferirao kao nobiliteta "καὶ σὺ, τέκνον;",-"Kai su,teknon?" ; u prevodu; "i ti moje dete?" Tako je u smrt kao največi rimski Car Cezar otišao grčkim rećima a ne svojim latinskim.
Teško je prihvatiti izdajstvo ili neveru svojih najboljih prijatelja , najteže. Baš je tako sa narodom.U Novom Sadu postoji u Dunavskom parku Ruski spomenik koji bi trebao, da nas uvek iznova podseča kako izgubljeni bi bili u sadašnjem svetu, da nemamo svog ovozemaljskog zaštitnika ali to očito danas nema neke težine pošto se dobro situirana radna mesta nalaze gotovo isključivo u zapadnim konglomeratima koji poput dronova kruže Beogradom vezajući na sebe svoje činovnike među kojima sam i ja, da budem iskren.
Predstojeći parlamentarni izbori u Srbiji po svim izgledima predstavljati će legitimaciju dosadašnje politike približavanja Srbije zapadu.Dali će posle toga još biti moguće putovati u Rusiju bez vize i dali će Kragujevac još biti u stanju da proizvodi automobile tek je maleni deo ogromne lavine koja nas može snači.
Tužna je istina, da političare koji zagovaraju daljne približavanje Rusiji danas izvrgavamo ruglu i "ruralnoj provenienci".Iz ne tako daleke prošlosti nesuđenog kralja Đorđe Karađorđevića, koji je bio koliko srpski toliko i ruski sin, oterali smo prvo u ludnicu a posle rata u izolaciju.Danas situacija nije ništa drugčija tek imena su promenjena ali se akteri opet svrstavaju u jednakom razmeru kao pre sto godina zato bi mogli da ustvrdimo, da i u ovom primeru istorija jeste uistinu loš učitelj.
Naravno mi smo mali i neznatni, da bi neko za nas rekao: "καὶ σὺ, τέκνον;" ili "Ed tu mi fili Brute" ali nismo daleko da to ipak neko u svojim mislima daleko od nas 1712. kilometara ne pomisli!... jer šta bi Brute bio bez Cezara?